Upucujem ovu lijenu
popodnevnu misao
njeznu i pohotnu
u ono dvoriste u kojem sam
vas gledao, draga susjedo
Tisucu devetsto pedeset sedme godine
kada je bila jesen slicna ovoj
i kada su jos u moj san udarali prozori
roditeljske kuce utopljene
u sibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
a mojom napola razbudjenom glavom
kolali prvi tramvaji plavi i uspavani
adresiram tamo ovu misao i kazem
steta
Bili ste ljubavnica mog cimera od
osam do jedanaest svakog jutra
kako ste se zvali Ema, Selma
Alma, Adela
da li je sto izmijenilo vase lice
oci i trbuh
A kako sam vam zavidio
vracajuci se iz setnje
od osam do jedanest izjutra
uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom
blijedom Pescenickom mljekarstvu
Svim je bojama vec moj prvi
studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
i danas Vam iskreno kazem
steta, steta
Vise vjerojatno i niste za takva sta
ponovo ono dvoriste
vrijeme je za nedjeljni ribolov
i vas suprug odlazi
Vi znaci danas dolazite jos ranije
u moju sobu, oko pola sedam
a ja bas izlazim, steta
jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
i ja bih Vam vjerojatno pruzio vise
Ali ja idem u setnju
i setao sam tako godinu i drugu
i ne da Vam se hvalim, bilo je toga
kakve sve zemlje, pica, kakva mora
gdje sam sve bio, gdje sam sve ljubio
i kakve zene
Jer vama otvoreno mogu reci
kuda sam sve setao po kisi ujutro
nekakav vlak je istruo u crnom
proljecu u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo
zenu ostavljao, isukrste
i kakva je mene ostavljala na sjeveru
pijuci neko nerazgovjetno
pice svog naroda
daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u
Jurijevskoj
pa oci providne i dragocjene jedne
cehinje iz Brna, Vozderkove
Premjestene zauvijek u moju utrobu
a takav snijeg i sve sto treba bilo je,
bilo
ali ono dvoriste u kojem sam vas
vidjao
izmedju dva neodredjena stabla crna
od vlage one jeseni
Vas tako obicnu i raskalasnu domacicu
i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama 1957,58 i sljedece
steta, nepovratno steta
Niceg nema, niceg nema od tebe
od mene
Preporučite nas na društvenim mrežama!
Nije vazno odakle sam sve dok znades kuda putujem. Deralo me sedam mora gorka kora ljute nevolje to sto brodi ne mogu da prevale covjek umije me
Ne daj se Ines Ne daj se godinama, moja Ines drukcijim pokretima i navikama jer jos ti je soba topla prijatan raspored i rijetki predmeti imala s
Ako me sretnes negdje u gradovima stranim po kojima se muvam u posljednje vrijeme Sretni me kao da me sreces prvi put nismo li se mi vec negdj
Da li znas, i ja sam nekada imao grad ulice, draga lica u dvoristu pod kestenom stol, nekada prasnjava slika i cesta od sna curice, drugova pjesma
Budim je zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama zbog neba razapetog izmedju prstiju budim je zbog reci koje peku grlo, volim je usima treba i
Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao njeznu i pohotnu u ono dvoriste u kojem sam vas gledao, draga susjedo Tisucu devetsto pedeset sedme godine
Brodovi su plovili ka jugu brodovi su donosili tugu brodovi su zato da se prate brodovi su da se jednom vrate Brodovi su ranjavali zore do
Pise mi majka iz Beograda brine se kako mi je oni su, kaze, u redu pitaju kako sam ja Ref. U mome zive nemiru pobratimstva lica u svemiru pol
Lista sadrži 10 najpopularnijih, za ostale posjetite stranicu sa svim Rade Serbedzija tekstovima!
Ako imate tekst, za ovog ili nekog drugog izvođača, koji nam fali, ili ispravku grešaka, pošaljite nam ga putem forme koja se nalazi ovdje.