Davno je bilo, ne nebi spominjo imena,
ko' nas je to prodo i koja je bila cijena naših života
što Bog je uzeo, il' nam dao, tri mjeseca pakla,
a onda je Vukovar pao, a i mi skupa s njim,
al smo se predali hrabro, mjesec dana
nakon što je umro Blago Zadro, al je ostala gorčina
u grlu koje me žeđa, na pozive u pomoć
dal su okretali leđa, ko' je Ovčaru preživio,
ne pitaj šta je prošo, u Stajićevu Nišu,
ja sam u Mitrovicu o'šo. 4 mjeseca logora,
za svaki sekund ožiljak, pa izišo u razmjeni
kad je već bio ožujak, pa šta to znači
da sam imao sreće, što sam ostao živ,
imali tu nesreće veće, što sam vidio i čuo,
ne to se neda zaboravit, nema doktora
što može ove rane oporavit, kao ni moju dragu
što bolest uzela mi, još prošle godine,
dok moja Sara ima 3, ona me drži na životu,
samo moja kćerka jeste i sjećanje
na moje dečke sa Trpinjske ceste...
Boli me sjećanje na dane slavne, dane ponosne,
al' borim se, i nedam se dok Dunav tiho protiče...
I boli me istina što nema onih koje volim ja.
Pokriva ih zastava, nek sanjaju u sjeni hrastova...
A moja mala Sara o tom nezna ništa,
ona zaspe sa osmjehom i sanja igrališta,
kolače i bombone, a ne bombe i komblone,
ko njen stari, ne vidi proklete demone.
Ne vidi krvave rovove i popaljene krovove rodnoga grada,
ona ne zna ništ o ovome. I bolje da ne zna,
nek je sretno djete, samo zna da tata guta neke roza tablete
kad ga boli glava, al ne postoji taj prozac
ni xanax za ove košmare uvučene u mozak
što mi nedaju uklonit barikade i klade.
Zakopavam mrtve u prošlost, a oni ih vade,
šta mi to rade ljudi koda nisam sav svoj,
tresem se i drhtim, koda nisam sav svoj
dok me kupa hladni znoj, nešto u meni kipi,
peku me naši haški, kundak života tuče,
zaista boli vraški. Opet sam pošo, plako,
jer više neznam kako, borit se protiv toga
nimalo nije lako, i koda nemam ništa drugo osim te granate,
al neka, i to će bit dovoljno, ako se vrate...
Boli me sjećanje na dane slavne, dane ponosne,
al' borim se, i nedam se dok Dunav tiho protiče...
I boli me istina što nema onih koje volim ja.
Pokriva ih zastava, nek sanjaju u sjeni hrastova...
O dragi Bože, kao da nije u snu, kada koljena od krvi,
a ja stojim baš na dnu, a oko mene poklani,
streljani, pretučeni, unakaženi, nevini i do smrti mučeni.
Odjednom i ja tonem u krvavom blatu,
al mi Sara drži ruku, i viče nedam svog tatu,
i onda nestaje sva tama, jer je anđeo nad nama,
pa nam šalje oblak na kojem je Sarina mama,
moja draga žena, blješti od sunčevih snopova,
i somjeh moje kćerke, jači od milijun topova,
mi zagrljeni sretni, zato plačemo nas troje,
odjednom oko nas svi moji prijatelji stoje.
Svi još uvijek ljepi, svi mladi ko na slici,
i svi mi u glas kažu da je došao kraj bitci.
Da živim sad za žive, mrtvih samo da se sjećam,
pa se izljubim sa svima i to im obečam.
Kažu zbogom, i opet sve je isto ko i prije,
silni Dunav, na vodotornju se zastava vije,
ja se budim jer se Sara smije, i ručice dvije
mene grle oko vrata, dokaz sreća u meni je...
Boli me sjećanje na dane slavne, dane ponosne,
al' borim se, i nedam se dok Dunav tiho protiče...
I boli me istina što nema onih koje volim ja.
Pokriva ih zastava, nek sanjaju u sjeni hrastova...
Zahvaljujemo DADO na poslanom tekstu
Preporučite nas na društvenim mrežama!
a hammm a hammm a hammm a hammm Jeste čuli priču, morali ste čuti je O šabanu porijeklom što iz kartonske je kutije Očiju mi vidio sam velik m
Davno je bilo, ne nebi spominjo imena, ko' nas je to prodo i koja je bila cijena naših života što Bog je uzeo, il' nam dao, tri mjeseca pakla, a
Tu sam sretan di cujem djevojacke pjesme lezim u sjeni hrasca pijem hladnu vodu s cesme pod pendzerom di snase sviraju tamburasi di se uprezu c
Ref. Sta ce mi dukati kad mladost nestaje u srcu ranjenom tuga ne prestaje svi bijeli jastuci, marame svilene sta ce mi dukati kad on nije kraj me
Juri zeka iz daleka, obliva ga znoj trci jadan, zedan, gladan, i uzdise, joj draga djeco, stize iz sume nova prica vama koji ste propustili zadnju
Kad zapjeva Halid kafanu bi mog'o zapalit popit sve sto imam a da za tim necu zalit Zbog takvog glasa Mercedesu dajem gasa stizem otkopcane k
Aha, aha, VIP, brate, Shorty Vanja na bitu brate mi imamo nas mali svijet svako ima svoj ja imam svoj, ti svoj Nasih tri'es ulica, nasih par dr
Nema pravde, ne al' ne mirim se s time svaki put kad gledam sliku dok ti izgovaram ime A srce jace tuce rijeci jos isto zvuce na slici ti i ja
Da mala znas me znam te dobro i previse mozda i suvise al' dobro ljubis se sta onda koji kurac cudis se kada te zovem znas o cemu se radi pa se za
Ko o cemu kurva o postenju kaze mi da ne sumnjam u vernost njenu da ce mi uvek biti odana, verna przi me kao rerna Da je svog mog cimanja vred
Lista sadrži 10 najpopularnijih, za ostale posjetite stranicu sa svim Shorty tekstovima!
Ako imate tekst, za ovog ili nekog drugog izvođača, koji nam fali, ili ispravku grešaka, pošaljite nam ga putem forme koja se nalazi ovdje.